Ovom tati radni dan je mnogo težak… Nakon dugog, napornog dana u kancelariji, vraća se iscrpljen kući sa posla, gdje jednostavno samo padne u krevet, upali TV i gleda utakmicu bez da mu se djeca deru nad glavom, a žena kritikuje jer ne pomaže oko kućnih poslova.
Tog dana mu je prekipjelo i između njih dvoje počela je žestoka svađa, nakon koje je žena pokupila stvari i otišla iz kuće. Kada se, ni nakon dva dana, nije vraćala, njen suprug odlučio je da napiše pismo i objavi ga na svom Fejsbuk profilu:
“Draga moja,
Prije dva dana imali smo veliku svađu. Stigao sam umoran sa posla i samo sam htio da gledam TV.
Kad sam te vidio, bila si iscrpljena i nervozna. Borila si se sa djecom jer nisu htjeli da idu u krevet.
Što sam učinio? Samo sam pojačao zvuk.
To te je učinilo još ljućom. Rekla si mi da me ne bi ubilo da ponekad malo pomognem. “Odgovorio sam ti da ja po cijeli dan radim, a ne sjedim kući i igram se sa djecom.”
Naša svađa je otišla toliko daleko da si počela da plačeš. Rekao sam okrutne stvari, a ti si vikala na mene. Spakovala si nekoliko stvari i izjurila iz kuće. Ostao sam sam sa djecom u dnevnom boravku.
Morao sam pripremiti večeru i spremiti djecu za spavanje. Sljedećeg dana, nisi se vratila i to je značilo da ponovo moram da se brinem o djeci.
Bio sam svjedok plača, vike i frustracija.
Saznao sam da često nisi imala vremena ni da se istuširaš. Naučio sam kako je to kada u isto vrijeme kuhaš ručak i paziš da ne iskipi mlijeko.
Iskusio sam kako je to po cijeli dan biti unutra i ne moći da popričaš ni sa kim starijim od 10 godina.
Naučio sam kako je to kada ne možeš da jedeš na miru i da se opustiš, jer uvijek neko od djece nešto hoće. Želio sam da spavam 20 sati bez prestanka, ali bih nakon 3 sata bio probuđen plačom djeteta.
Dva dana i dvije noći sam hodao u tvojim cipela,a i sada te razumijem.
Razumijem zašto si toliko umorna.
Razumijem da biti majka iziskuje stalne žrtve i odricanja. Razumijem zašto si nervozna, jer nisi mogla da se osloniš na mene, svog partnera. Nisi mogla da se zabaviš, uživaš u izlascima ili, jednostavno, da odspavaš na miru.
Razumijem koliko je teško to može biti biti zatvoren cijeli dan u kući i skrbi o djeci. Osjećaj u zatvorenom prostoru, a na otvorenom privlači život više.
Jasno mi je da biti majka znači nositi najveći teret u društvu. Teret koji niko osim tebe ne može da shvati.
Pišem ovo pismo jer želim da znaš da ne samo da mi nedostaješ, već želim i da ti obećam da nijedan dan neće proći, a da ne kažem:
“Ti si nevjerovatno hrabra, ti si divna supruga i majka! Divim ti se.”
Ovo pismo obišlo je svijet, a nije ni čudo! Napisano je iz srca i sve u njemu je potpuna istina, u kojoj su se prepoznale sve majke, ali i očevi koji sami morau da brinu o djeci.
Ukoliko želite da ovo pročita još više ljudi, podijelite tekst na društvenim mrežama!
Nema komentara:
Objavi komentar